Močvara je egzotični okoliš i toksična oaza postljudske prirode. U njoj stvarna i fiktivna bića koegzistiraju, a čovjek je izmješten iz središta te razvlašten od naslijeđenog autoriteta kojeg je posjedovao u antropocentričnom svijetu. Otvaramo diskurs o međupovezanom i međuovisnom odnosu čovjeka i prirode kao sastavnih dijelova iste temeljne stvarnosti proizvođača i proizvedenog.