Lokacija: Dom HDLU/Meštrovićev paviljon
Termin: 27.4. – 19.6.
Otvorenje: 27.4., 19:00
Kustosi: KUĆĆA (Jurica Mlinarec, Klara Petrović i Luja Šimunović)
Parazit je infektant. Daleko od toga da zapravo transformira prirodu sustava, njegov oblik, elemente, odnose i puteve, parazit tjera sustav da mijenja svoje stanje malim koracima. Uvodi nagib. Donosi ravnotežu sustava ili raspodjelu energije u fluktuaciju. To ga iritira. Inficira ga… približava nas suptilnim ravnotežama živih sustava.
— Michel Serres, Parazit (1982.)
Paralizirani i potaknuti potrebom da djelujemo, 36. salon mladih posvetili smo štetočinama. U biološkom smislu, parazit živi od svog domaćina ne dajući ništa zauzvrat: živi na njegov račun. Ti mali gnjavatori se u prirodi nalaze u svim vrstama i oblicima, katkad unutar, katkad izvan domaćina, nauštrb ili na korist, privremeno ili trajno. Crpe, dok potpuno ne iscrpe. Tu su i oni koje u ljudskom svijetu zovemo paraziti, koje u javnom diskursu dobro poznajemo, koji crpe sustav u vlastitu korist. Tako zovemo i one koje odbacujemo jer ih sustav ne poznaje i ne priznaje. Privatno ih zovemo i emotivnim vampirima, koji troše energiju svojih bližnjih. Parazitizam je posvuda: u prirodnim, društveno-političkim ili privatnim prostorima, u svakodnevnom govoru korišten kao negativna odrednica živog organizma ili pojave. Sitnih koraka, učinkoviti su i snažni, gladni su i pronalaze najmanje pukotine za intervenciju.
U knjizi Parazit (1982.) filozof Michel Serres predstavio je biološki i društveni sustav kao sustav parazitnih odnosa. Za Serresa, tri su značenja riječi „parazit” – biološki, društveni i onaj koji uvodi nemir, kao šum ili buka u komunikaciji. Tako shvaćen, parazit ima transformativnu, kreativnu i produktivnu moć da intervenira u sustav. Malen je, ali smeta, iritira, prekida, pokreće, zaustavlja. Svi na neki način djelujemo parazitno – nekad gosti, nekad uljezi, nekad domaćini. Nekad slučajno sve poremetimo. A nekad svjesno. I tu stajemo, jer je to ključno: otvara nam se mogućnost djelovanja. Sitni, gotovo nevidljivi pomaci imaju snagu i vitalnost da nešto izmjene ili iznova stvore.
Iako pozivi na promjenu, kritike globalne socio-ekonomske situacije, ustaljenih institucionalnih praksi i ostalih aspekata javnog života često nalaze svoje mjesto unutar umjetničkog djelovanja, ti oblici subverzivnog razmišljanja ostaju unutar uskog kulturno-umjetničkog kruga. Istupi su trivijalizirani i time ne predstavljaju prijetnju za status quo jer su okarakterizirani kao umjetnička performativnost čije je mjesto jasno označeno. Umjetnost je time, prema filozofu Herbertu Marcuseu (1968.), neutralizirana i osuđena na neučinkovitost. Istovremeno, odrastamo cinični, prelako se prepoznajemo u riječima kulturnog teoretičara Marka Fishera (2009.):
Znaju da su stvari loše, ali i više od toga, znaju da tu ništa ne mogu učiniti. Ali to „znanje”, ta refleksivnost nije pasivno promatranje već postojećeg stanja stvari. To je samoispunjavajuće proročanstvo.
Dovedeni smo u začarani krug, koji nam se nameće kao jedina moguća stvarnost: svaka moguća kritika ili subverzija u sustavu kapitalizma nam se već nudi kao spreman proizvod. Želimo vidjeti mogućnost loma u tom začaranom krugu. Želimo vidjeti ta mjesta: ona nisu apstraktna, kako nam pokazuje i teoretičarka sustava Donella Meadows (1999.). U prijelomnom tekstu Točke poluge locirala je dvanaest poluga u koje možemo intervenirati kako bismo promijenili sustav. Korak po korak, poredane po učinkovitosti, taj apstraktni sustav dobiva konkretan oblik. Na samom vrhu nalazi se snaga premošćivanja paradigme: svijest da je svaki sustav uvjetovan skupom kulturno, društveno i politički zadanih vjerovanja i ustaljenih praksi.
Na 36. salonu mladih okupili smo parazite, nametljivce, štetočine i gnjavatore kao goste, kao uljeze i kao domaćine koji svjesnim, umjetničkim postupcima prodiru u postojeće strukture i istražuju nove sustave. Zanimaju nas radovi koji su svjesni svoje pozicije unutar institucionalnog okvira umjetničke proizvodnje, kako opisuju kustosi Post Brothers i Chris Fitzpatrick (2011.):
Kada umjetnici rade parazitno, kontekst (mjesto, njegova povijest, zahtjevi za autoritetom, financiranje i organizacijske strukture i navike) možda je primarni materijal koji se zauzima i konzumira.
Parazitno djelovanje proširili smo prema radovima koji interveniraju u društvene, političke i ekonomske sfere, koji ih propituju, koji se služe njihovim sastavnim elementima u stvaranju nečega novog. Proširili smo na one koji prepoznaju i istražuju parazitizam kao pojavu ukorijenjenu u naš svakodnevni život. U potrazi smo za pukotinama nastalima odljevima: toksičnim javnim diskursom, neprobojnim strukturama moći i inhibiranim kolektivnim krikovima, a u kojima se nalaze mogućnosti svjesnog prodiranja i (ne)nametljivih subverzija. To su umjetnici-paraziti i kolektivi koji svjesno djeluju u polju privatnog i javnog, koji propituju ulogu umjetničkog stvaralaštva danas, koji istražuju nove oblike samoorganizacije – teoriju pretvaraju u praksu, ideju u stvarnost. Koji svjesno rade štetu. Svjesni medija u kojem djeluju, krše pravila i lome sustave.
LITERATURA:
Brothers, Post i Fitzpatrick, Chris, “A Productive Irritant : Parasitical Inhabitations in Contemporary Art”, u: Fillip 15, jesen 2011.
Fisher, Mark, Capitalist Realism: Is There No Alternative?, Zero Books, 2009.
Marcuse, Herbert, “On the Affirmative Character of Culture”, u: Negations; essays in critical theory, MayFlyBooks/Ephemera, 2009.
Meadows, Donella, “Leverage Points: Places to Intervene in a System”, u: The Sustainability Institute, Hartland VT, 1999.
Serres, Michel, The Parasite, prev. Lawrence R. Schehr, Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1982.
Jurica Mlinarec djeluje kao nezavisni kustos. Do kraja 2021. godine bavio se realizacijom međunarodnih manifestacija, uređivanjem publikacija, razvojem kustoskih programa i međunarodnih projekata suradnje u udruzi KONTEJNER. Trenutno je uključen u međunarodni projekt ArcHIVE – An integrative digital bio-art platform kao član kustoskog odbora i urednik projektne publikacije. Godine 2021. osniva kustoski kolektiv KUĆĆA s Klarom Petrović i Lujom Šimunović. Stažirao je u galeriji Lauba, djelovao kao prevoditelj publikacija lokalnih galerija i međunarodnih festivala i surađivao s nizom udruga na nezavisnoj umjetničkoj sceni. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu.
Klara Petrović nezavisna je kustosica koja suosniva i djeluje u kolektivu KUĆĆA u Zagrebu. S kolektivom priprema 36. salon mladih pod temom PARAZITI te rezidencijalni program DNEVNA SOBA. Na kulturnoj sceni djeluje od 2015. kad za vrijeme studija s Lujom Šimunović pokreće portal Kulturflux, za koji su nagrađene Nagradom Franjo Marković. Od 2016. – 2021. godine radila je u udruzi KONTEJNER| biro suvremene umjetničke prakse, a od 2017. – 2022. godine u Fotografskoj udruzi Organ Vida. Osim kao kustosica i producentica izložbi i programa festivala Ekstravagantna tijela: Ekstravagantna ljubav (2019.) i Touch Me Festivala (2020.) te izložbe finalista 11. izdanja Festivala Organ Vida, radila je i kao projektna menadžerica te kao voditeljica edukativnog projekta Kratki Spoj koji objedinjuje njezine interese prema eksperimentalnom i istraživačkom kustoskom radu. 2020. godine sudjelovala je u žiriju za Nagradu Radoslav Putar. Objavljena je u INSAM Journal of Contemporary Music, Art and Technology, te je pisala za portale Vizkulturu i MUF.
Luja Šimunović je nezavisna kustosica i asistentica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao nezavisna kustosica aktivna je na kulturnoj sceni od 2015. otkada djeluje u organizaciji posvećenoj presjeku znanosti i umjetnosti, KONTEJNER, gdje do 2021. djeluje kao kustosica i projektna menadžerica umjetničkih i edukativnih programa. Urednica je publikacije koja istražuje teorijske i praktične implikacije prikupljanja, digitalizacije i arhiviranja bio-arta, a koja će se 2022. izdati povodom europskog projekta Archive. Od 2016. dio je tima Organ Vida gdje djeluje kao koordinatorica izložbi i kustosica, do 2019. kada postaje dio kustoskog kolektiva organizacije i festivala do 2021. Nezavisnu organizaciju i kustoski kolektiv KUĆĆA osniva 2021. godine s kolegama Juricom Mlinarecom i Klarom Petrović, s ciljem stvaranja prostora za suradnju umjetnika, kustosa, teoretičara i drugih pojedinaca i organizacija koji rade u područjima proces-orijentiranih, eksperimentalnih i istraživačkih umjetničkih praksi. S kolektivom priprema 36. salon mladih (HDLU, 2022.) na temu PARAZITI te eksperimentalni rezidencijalni projekt DNEVNA SOBA. Dobitnica je Posebne Rektorove nagrade za sudjelovanje na Wikipedia projektu, nagrade Franjo Marković Filozofskog fakulteta u Zagrebu za osnivanje kulturnog portala Kulturflux te Nagrade Iso Kršnjavi za najbolji diplomski rad Odsjeka povijesti umjetnosti. Surađivala je s kulturnim portalima (Vizkultura, Muf), a objavljena je i u INSAM Journal, Hrvatskom filmskom ljetopisu i &&&Journal.
Input your search keywords and press Enter.